Mijo Creative Commons License 2007.09.04 0 0 132

 

"ODRŽAN DRUGI FESTIVAL „BUNJEVAČKI ILA” U BAJMOKU

 

Sektember 1st, 2007

 

BILO JE TUŠTA SVEGA, AL’ NAJVIŠE – TISTA

 

Drugi etno festival „Bunjevački nacionalni ila” 25. avgusta je održan u Bajmoku, a na festivalu svega i svačega, manje mesa, a najviše „tista”, kako Bunjevci nazivaju sve što se pravi od brašna i što najčešće preovladava u ishrani: od gumboca, nasuva, listića, kruva, do pogače, sitnih kolačića. Na otvaranju festivala u dvorištu KUD-a „Jedinstvo-Eđšeg” predsednik Bunjevačkog kulturnog centra Bajmok Branko Pokornić, inače domaćina ove manifestacije, naglasio je da su se u organizaciji rukovodili sa nekoliko principa:
– Želeli smo da iz zaborava izvučemo sva stara ila koja su nekad bila na našim astalima i koja su ovaj narod održala, zatim, da pokažemo kako se tokom jedne nedilje u svakoj velikoj familiji pravio raspored ila, i po tom se znalo koji je dan u nedilji, i da posebno prikažemo bunjevačku diku, nediljnu užnu. Želimo da u porodice vratimo nediljnu užnu, kad se čitava familija u podne nalazila za istim astalom i u opuštenoj atmosferi ila i dogovarala se o poslovima koji su je čekali.
Sve je bilo protkano muzikom, pesmom i folklorom veterana KUD-a „Jedinstvo-Eđšeg” i Bunjevačkog kulturnog centra Tavankut. U dobrom raspoloženju, uz posluženje i prijatne mirise jela, u sali i u dvorištu domaćina se okupilo nekoliko stotina ljudi. Svaki učesnik festivala je na svom štandu, kojih je bilo oko 20, nudio ono što je već pripremljeno doneo, ili ono što je ovde pripremio. Posetioci su imali mogućnost da probaju sva jela, a najčešće su to bili fanci, listići i razni drugi kolači i pogače sa makom, orasima, bundevom. A među gostima su bili Geza Kučera, predsednik Opštine, predstavnici nekoliko nacionalnih saveta, kulturnih institucija, ali i poznatih ljudi iz javnog života Subotice.

 

Recepti za – „polizati prste”

 

Pajo Kečenović je u katlanki kuvao čobanski paprikaš, u koji je stavio ovčije meso i sezonsko povrće, koje se, kako kaže, može naći u ataru. Masti nema, samo ono što je bilo na ovci. A Giza Kajčić je, sa 32-godišnjim iskustvom kuvarice pripremala „ćoravi paprikaš”, staro bunjevačko jelo bez mesa koje se kuvalo preko nedelje.
– Isprži se luk, doda sitna parika i krumpir, a na kraju se naprave valjušci. Uz to ide salata od kupusa i sos od jabuka. Sos se pravi ovako: kisele iseckane jabuke se kuvaju, a na kraju se doda marinada od brašna i vode da sos dobije gustinu. Ovaj sos se jede i sam kao doručak ili uz pečenje ili paprikaš. I kod kuće kuvam bunjevačka ila, a najradije popržene gumboce. Od brašna i krompira napravim sitne gumboce, a kad se skuvaju poliju se zaprškom od crnog luka, masti i sitne paprike. Uz to ide paradičkom čorba.
Klara Kujundžić, iz Male Bosne, pred posetiocima festivala je napravila valjuške sa sirom posute poprženom prezlom. Testo se zakuva sa mlakom vodom i razvuče, a onda se stavlja sir i rukom seče na valjuške. Kada se skuvaju pospu se prezlom.
Marija Bagi, iz Stare Moravice, je na svom štandu izložila listiće koje liče na gužvu širokih rezanaca isprženih na masnoći. Kaže, recept je jako jednostavan i od jaja, brašna, malo soli i šećera umesi se testo, razvije se kao za supu i iseče sa mamuzom, a onda mota na ruku i stavlja u vrelu mast da se peče. Kada je gotovo pospe se prah šećerom. Jede se posle ručka.
Među štandovima poređanim u dvorištu KUD-a „Jedinstvo-Eđšeg” pored kojih su bili šporeti na kojima se kuvalo za goste i žiri, bila je i osamdesetpetogodišnja Vita Horvacki iz Šandora. Ona je umesila pogaču sa makom i praznu pogaču, među Bunjevcima poznatu kao „pogača sa božjom milošću”. Ona je često uz neku čorbu bila ručak, kaže Vita.
– U pola litre mleka stavim kafenu kašikicu soli, dve do tri supene kašike šećera, i masnoće, kada se rastopi da prekrije mleko. To ugrejem tako da ne peče prste, a onda dodam dva jajeta, jedan kvas i brašno. Zamesim mekano, a testo na kraju mora da bude glatko i sjajno. Onda se testo diže pola sata na toplom. Na siniji testo razvlačim rukama ne oklagijom, pa se još pola sata diže. Filujem makom ili namažem masnoćom, zavijem i pomažem jajetom ili masnoćom, i opet je držim da pogača naraste još jedanput kolika je bila, pa tek onda stavim da se peče.
Cilika Gilice iz Subotice je na svom štandu skuvala krumpir čorbu i nasuvo sa krumpirom. Njen recept glasi ovako: zakuva se testo, iseče na trouglaste rezance i skuva. Posebno se skuva krompir, a posebno poprži crni luk sa crvenom paprikom, i onda se sve sjedini. Čorba se kuva od te iste zaprške i krompira koji se odvoje od nasuva. Brzo i ukusno, kaže Cilika.

 

Nagrada za najbolju čorbu

 

„Pokljukuša čorba” je naziv nagrađenog jela koje je skuvala Ana Vojnić Kortmiš iz Đurđina.
– Zakuvam tisto ko za nasuvo, jel za čorbu, i mamuzom isičem kockice koje metnem u lernu da se peče. Skuvam čorbu od jednog peršina, jedne šargaripe, jednog krumpira i jednog luka, i kad je gotovo onda se zaspe sa tim pečenim tistom, i malo zaprži. Čorbi se doda skorupa il paradičke, ko kako voli.
Stipan Babić iz Bajmoka je pripremio zlatnu čorbu, kuvano meso sa prilozima. Kao manje obično jelo odabiremo sos od crnog luka. Na masnoći se poprži brašno sa sitno narezanim crnim lukom, a onda se doda malo supe i još se malo kuva. Zakiseli se na kraju, i to sirćetom iz kiseli paprika ili feferona što daje pikantan ukus. Jede se uz pečenje. Stipan kaže da je to staro i poznato jelo bunjevačke kujne.
Kata Tikvicki i Merka Poljaković, iz Tavankuta, su kao i lane kuvale taranu sa divenicom, koja je poslužena gostima festivala za ručak. I ona je dobila nagradu. One su prvo po starom običaju napravile taranu sitneći zakuvano testo od brašna i jaja nekolioko dana ranije da bi se osušila.
– Očistili smo luk i krumpir, nakrićali i metnili na mast, a onda taranu i divenice. Divenica je sveža domaća. Jednostavno je skuvati.

 

Zadovoljni i Bunjevci iz Mađarske

 

Među njima upoznali smo grupu iz Gare u Mađarskoj.
Ana Šibalin Bajaji, iz Gare, iz Mađarske je došla na festival kod svojih prijatelja u Bajmok. Oduševljena je svime što je videla, a posebno se iznenadila odličnim ukusom žganjaca.
– Sviđa nam se što smo vidili i probali sva naša starovinska bunjevačka ila. Mogu kazati da i mi tako kuvamo – rekla je Ana na dobrom srpskom i bunjevačkom jeziku. – Sviđaju nam se i listići, i to pravimo kod kuće, i kifle iz bunara, vi to zovete bunardžije. Sve nam se sviđa i ljudi su jako prijatni.
Upoznali smo i Miju Mujića iz Baje, iz Mađarske. Hvali festival, baš kao i svi drugi gosti. Prvi put je ovde, muzika i folklor su mu se svideli, kao i rakija, ali jelo još do tog momenta nije probao, ali kako je rekao, dobar miris obećava dobar ručak.
U sali KUD-a domaćina izloženi su kompletni ručkovi ili večere sa kojima su se kuvari takmičili. Među njima Marija Bošnjak se predstavila sa večerom za Badnje veče. Pripremila je gra čobu zapženu maslom, nasuvo sa sirom i sa makom i pečenu ribu. Tu je i kolač božićnjak sa izvanrednim ukrasima, kao i med, beli luk, orasi, a jabuka je isečena na kriške, svakom članu porodice po jedna da se uvek seti da pripada zajednici.
Udurženje žena Tavankuta je pripremilo risarsku užnu: pivčiji paprikaš, samun kruva, vino, kompot od višanja kao salata, i bundevara.
Udruženje građana „Bunjevačko kolo” iz Sombora, se predstavilo sa svečanim nedeljnim ručkom: prisnac, zlatna supa sa kuvanim mesom i sosom od paradajza, paprikaš sa pirinčem, jagnjetina sa kompotom od šljiva i kajsijama, vino i pogača sa orasima i makom. Restoran „Majkin salaš” je pripremio disnotorsku večeru: svinjokoljski paprikaš i krompirača sa hurkom, kobasicom i svinjskim rebrima. Uz pečenje se služi kompot od šljiva i bresaka i kisela paprika i krastavci. Od slatkog – štrudla ili fanci. Tu je i raritet, specijalitet ovog restorana – vino od jabuke.
Festival je organizovao Bunjevački kulturni centar Bajmok uz podršku Nacionalnog saveta bunjevačke nacionalne manjine, Izvršnog veća Vojvodine i Opštine Subotice. Ovom prilikom prikazan je i prodavao se kuvar „Bunjevačka ila”, od recepata prikazanih prošle godine. Kako je ovde rečeno, u planu je da se nakon izdavanja nekoliko ovakvih manjih publikacija napravi pravi kuvar bunjevački ila.

Tekst: Eva Bačlija;
snimci: M. Novak

 

NAGRADE

 

Za najautentičnije jelo proglašena je „pokljukuša čorba”, koju je skuvala Ana Vojnić Kortmiš, iz Đurđina. Kao najstarije jelo nagrađeni su „žganjci” koje su spremile žene iz Udruženja žena Tavankuta, a najlepše aranžiran stol je bio onaj sa večerom na Badnje veče, Marije Bošnjak iz Male Bosne. Najangažovaniji štand je bio štand Udruženja žena Subotice, a najbolji kolač – fanci koje su napravile Marija Mihaljević i Ruža Lazić, dok je za najkuvara proglašeno Udruženje građana „Bunjevačko kolo” iz Somora sa svojim „nedeljnim ručkom”. Tu je glavni kuvar bio Dragan Kubatov.

 

GEZA KUČERA: PORODICA ZA STOLOM

 

– Dve stvari sam zapazio, jedna je ljubav sa kojom se priprema hrana, na licu svakog učesnika se vidi da taj posao ne obavlja iz nužde nego ga i voli. A jelo koje se priprema sa ljubavlju je pravo jelo koje daje snagu, jer ljudima koji se bave zemljoradnjom uvek treba ta snaga. Druga stvar je ona snaga porodice koja drži sve na okupu za stolom, što danas kada smo izgubili neke ideale u društvu, može da ispravi neke greške. Moram reći da što ovde vidim, na neki način pokušavam da preslikam u ličnom životu. Ja sam srećan čovek, svake nedelje za stolom, za užnom je cela moja porodica, na astal stavljamo tradicionalna jela, ima tamo i bunjevačkih i mađarskih jela – izjavio je Geza Kučera na festivalu u Bajmoku, koji je ove godine, eto, po prvi put prisustvovao jednoj bunjevačkoj manifestaciji.
Na pitanje šta mu je posebno privuklo pažnju odgovorio je:
– Volim sve, od onih sam što sve pojede što se na stol stavi, samo da je ukusno i dobro pripremljeno. Jelo mora da ima i izgled i ukus, mora biti začinjeno. Ne mora uvek biti mesa, ali je važno kako je stol postavljen. Kao kada je cura lepo obučena, i jedan astal je onda pravi ako je lepo postavljen."

 

________________________________

 

Kommentár: a sorok jegyzője kissé figyelmetlen volt, lévén nem jegyezte meg, hogy szerénységem kiknek a képviseletében volt jelen a gasztronómiai fesztiválon, valamint azt sem, hogy egy évvel ezelőtt is meghívott vendég voltam, illetve voltunk ezen a napon.

 

Ahogy akkor, most is kísérőm volt Héhn László jegyző, és Mezővári Miklós barátunk Bácsbokodról. 

Velünk együtt meghívott más barátaink - Eperjesi L., Gálai A., Kricskovics J. -, egyéb elfoglaltságuk miatt nagy-nagy sajnálatukra nem tudtak megjelenni a rendezvényen. Na majd jövőre!

 

Mijo